nedjelja, 17.01.2010.

www.positive-pics.com

Paaa... Iako je ovo mjesto odavno neaktivno, moram ga o�ivjeti zbog jedne objave...

First... Sretan Bo�i� svima... :)

Second... Ako volite fotkati i pokazati svijetu tu svoju zanimaciju...

Pridru�ite se.

www.positive-pics.com

Svaka fotka je dragocjena u ovom po�etku. I svaki korisnik.

No, imajte u vidu da se ne pojavljuju odmah. Administrator ih objavi u roku od 24 h, no naj�e��e to bude puno prije.

Pogledajte stranicu, kliknite na par stavki izbornika i shvatite poantu. :)

Ovo je prvi "pravi" izlazak u javnost te stranice, do sad su pozvani prijatelji prilo�ili nekoliko svojih fotki (hvala svima).
E sad... Zabavljah vas ovdje godinama... :D Mo�da sam zaslu�io 10 minuta va�eg vremena, ono, registraciju na stranici i poneku fotku?

Mali apdejt (17.01.2010.): Mo�ete tako�er i pomo�i ubacivanjem slijede�eg bannera na svoj blog, ak vam se ne gadi (�irina je 180px, banner je centriran):

Podr�i PositivePics: Kopiraj KOD BANNERA za svoj blog ili web-stranicu

srijeda, 11.02.2009.

500.

Na slici gore vidite screenshot mog blog-editora prije pisanja ovoga posta. Dakle, ovo je petstoti. Prema vama i blog.hr-u sasvim dovoljno od jednoga �ovjeka, zar ne?

Idemo dalje. Negdje drugdje. Bez skrivanja. Iskoristih za domenu ovaj svje�i a tako interesantan pojam, oni koji bolje poznaju engleski shva�aju njegovu veselu dvosmislenost:



A dobrodo�li su mnogi... Vjerujem da mnogi od vas i sami znaju da su dobrodo�li. S nekima se ve� dugo ovdje dru�im. A ako niste sigurni, mo�ete poku�ati. Ako imate dobar razlog za to, naravno. Jer, kako smo vi�e puta zadnjih dana ovdje zaklju�ili - ne treba i�i tamo gdje nam se ne svi�a.
Cijela stvar je za sad malo pusta, ali sve to krene s nekoliko postova.

Nije puno ni ko�talo. Upu�eniji znaju �ime se bavim i da mi malo prostora na serveru nije nikakav izdatak. Vlastiti blog ko�tao me je ispod 200 kn.

I �elim se tamo dru�iti sa svima onima s kojima sam se rado dru�io i do sada, nekad manje, nekad vi�e. I bit �u zahvalan prijateljima zbog svakog pojedina�nog komentara, jer je tamo sasvim sigurno TE�E.

�itamo se.

A ovo �e i dalje stajati ovdje.

500 komada ipak nije ma�ji ka�alj.

ponedjeljak, 09.02.2009.

Uhvati �ovjeka fjaka ponekad...

... koliko god joj se otimao. Tako je i danas moja jaranica iz BabinogTraverzndorfa odslu�ala (pro�itala zapravo) �itav moj fjakasti repertoar. A cura zna slu�at. A i kenjati, moram priznati, tako da mi se nakon pol sata komunikacije s njom na lice vratio stabilan osmijeh.

No, uzroci fjake su dovoljno stabilni da mi se povla�e po glavi bez obzira na vlastito osmjehivanje. Iliti - ne mo� se lobotomirat, barem ne bez neke dobre anestezije kakvima ne pribjegavam zadnjih godina zbog vlastitog zdravlja, voza�ke mi dozvole, a dobrim dijelom i jer mi se jednostavno - ne da.
Jebe� �ovjeka koji se ni napit ne zna.

Danas sam se sreo s novom curom. Online. Zapravo, gledao sam u njen nick (nickname, nadimak, jel...) bez i najmanje �elje da joj se javim. I molio vi�e sile da i ona ima taj isti osje�aj. U �to sam i vjerovao, jer ni u njenim o�ima nije bilo nikakva sjaja za mene, ba� ni kao (vjerojatno) u mojima za nju.
Nije se javila, nisam se javio. Savr�en kraj jednog savr�enog poznanstva.

Djeca... Nikad nisam imao onaj neposredni na�in komunikacije s njima. Nikad djeca nisu ushi�eno vri�tala kad se pojavim, niti sam ja ikad imao potrebu da ih ve� s vrata grlim, ljubim i bacam u zrak u igri. Svi mi ka�u da to do�e kad dobije� svoju djecu.
Nisam siguran da moram imati djecu. Nisam siguran ni da bih bio dobar otac. A opet... Ne vidim smisao u ovakvom �ivotu. Jer meni je dovoljna pse�a ku�ica i korica kruha. Meni je za sebe skroz svejedno. Jer koliko god radio, rad cijenio i napla�ivao zapravo �ivim neki svoj unutra�nji �ivot s izrazitim prijezirom za sve ono opipljivo, materijalno, nebitno... A taj �ivot bih �ivio i u dronjcima, sklup�an u nekoj napu�tenoj kolibi (u koju nikako ne vjerujem, sve dok imam deset prstiju na rukama)...
Do sad sam se u �ivotu bolje slagao sa od sebe starijim �enama. A bilo ih je. Bila je i jedna za koju sam siguran da bih mogao s njom do kraja. Zauvijek. Ljubinka. �ena koja je davala koliko je i crpila, �ena koja je razumjela. Savr�en sklad dvoje ljudi. �itali smo si misli s osmijehom na licu.
Zbog Ljubinke sam se zapitao moram li imati djecu. Ili... Da li se smiriti uz nekoga tko mi pa�e, ili nastaviti ovu potragu koja mi mo�da nikad ne�e donijeti mir i �eljeni ishod.

Za ljubav sam trebao samo - odustati.

A kako se odustaje, pitam ja vas?

Pro�lo je jo� nekoliko godina. Nemam vi�e 35. Valjda je najve�a razlika ba� ta u drugoj polovini tridesetih. Jer s 35 su jo� sve opcije otvorene. Za par mjeseci imat �u 38. A to je ve� ne�to sasvim drugo.

Gledam oko sebe... �ene u tridesetima prestale su vjerovati. Ove u �etrdesetima mi ne�e donijeti ono �to �elim. Ove u dvadesetima obra�aju mi se s "Vi".

Treba se strpiti jo� par godina. Dok �ovjek i sam ne prihvati �injenicu da je sve to - pro�lo. I skrasi se kraj neke Ljubinke, ako takvih jo� bude. Kad mu vrijeme promijeni o�ekivanja na najprirodniji mogu�i na�in.

Kad izgubi utrku. Jer izgubiti je sportski.

Odustati - nije. Jer kad odustane� prestao si vjerovati. Kao �ene u tridesetima.

Ugasne ti sjaj u o�ima.

nedjelja, 08.02.2009.

Internetska kultura, pismenost i zloba

O�igledno imamo vi�ak inteligencije u dr�avi. Kriti�ki nastrojen vi�ak inteligencije. Ili to samo mno�tvo ljudi nema pametnijeg posla nego kretati se svim mjestima na netu gdje se mo�e napisati komentar te sustavno pljuckati ba� sve, a zbog (�ini se) vlastite potrebe za ispucavanjem negativne energije bez puno razmi�ljanja o vrijednosti takvih postupaka.

Osobno imam �e��i problem u ovom bloganju, zbog kojega ne bih trebao pisati barem pola ovoga �to pi�em. Previ�e osoba je saznalo za ovo mjesto. Neke su ga same na�le, nekima je dojavljeno. Ponekad to zaboravim. Tako sam i neki dan, napisav�i jedan poprili�no komi�an post o seksu u kojemu sam si i sam bilo podjednako tragikomi�an. Tek nakon pisanja sam saznao da mi osoba koju sam spomenuo �ita blog. Jo� jedna od zasluga premile mi biv�e koja je informirala pola svijeta o mojim "zlodjelima".

Nakon toga posta dobio sam e-mail koji mi proklinje nero�enu djecu. Od osobe koja mo�da i sama ima djecu. Koja ne uspijeva razlu�iti banalnost ne�ijih "ljubavnih jada" u odnosu na ne�to tako crno i negativno kao �to je nekome proklinjati nero�enu djecu. Koja zaboravlja da su "ljubavni jadi" odavno punoljetnih osoba samo njihov problem i da bi netko sa 40 i vi�e godina u guzici odavno ve� trebao sam krojiti svoj �ivot i da ne treba advokate.

�esto, sve �e��e razmi�ljam o pokretanju samostalnog bloga na vlastitoj domeni. Koji �e imati od 0 do eventualno 2-3 komentara po postu jer �e ga biti puno te�e na�i, a i tra�it �e ga samo oni koji me cijene ili oni koji me mrze. Mislim da jednih i drugih ima dovoljno za 2-3 komentara po postu. Prednost takvoga mjesta jest da se mo�e koristiti mogu�nost administracije komentara. Korist ili �teta takvog pristupa opet ovisi o administratoru, jel... Ali izrazito pljuva�ki i uvredljivi komentari sigurno ne bi trebali imati pro�u. Jer kritika i uvreda nikad nisu bili isto. Osobito mi zabavni znaju biti oni koji druge nazivaju glupima, idiotima i kretenima, a tekstovi im vrve izrazima poput "nezna�, nemo�e�, nevolim" i sl.

Ju�er sam gre�kom obrisao jedan komentar. Jer je bio samo izno�enje vlastitog stava. S kojim se ne sla�em, ali ga ne bih zbog toga brisao. Na �alost, stradao je u paketu s jo� dva-tri izrazito pljuva�ka komentara.

Mislim... Kada bi mi do�li doma na kavu, dru�iti se sa mnom, da li bi me s vrata nazvali gadom, glupanom, jadnikom, kretenom? Te�ko. Jer bi vam vrata bila zatvorena pred nosom.
Za mene je uvijek va�ilo pravilo da ne idem tamo gdje mi se ne svi�a. I to je to.

Sve navedeno odnosi se na gotovo cijeli HR internetski prostor. Svi news-portali s mogu�no��u komentiranja �lanaka, blogovi i blog-servisi gutaju svakodnevno ogromne koli�ine krajnje negativnih komentara, povr�nih etiketiranja, psovki, uvreda...

To, naravno ne zna�i da to svi moramo trpjeti.

subota, 07.02.2009.

Tehni�ki problemi blog.hr-a

Ve� prije nekoliko dana imao sam velikih tehni�kih problema ovdje, na blog.hr.

Naime, sa svog ra�unala i pomo�u svoje e-mail adrese napravio sam blog jednoj prijateljici.

Sve OK, taj blog je radio kako treba. Sve dok se ona nije logirala, kada joj je povezao korisni�ke podatke tog novog bloga (poslovnog) s korisni�kim podatcima njenog starog privatnog i intimnog bloga, tako da je korisni�ko ime novog bloga u komentarima ukazivalo na njen stari blog i obrnuto.

Pisao sam o problemu na e-mail blog.hr-a, ne nadaju�i se ba� odgovoru. Tako je i bilo.

Danas sam uo�io i probleme pri zabrani komentiranja i prijavi spama.


I onaj prvi, isto kao i ovi dana�nji problemi s moje strane su ispitani, tj. poduzeo sam sve �to je u mojoj mo�i da isklju�im svoja ra�unala kao uzrok.

Restartao sam adsl (dakle, omogu�io si drugu IP adresu), po�istio cookieje, cache browsera, poku�ao s drugim browserima, �ak se umjesto Windowsa spojio s Linux sustava kojeg imam instaliranog na drugom ra�unalu.

Problemi su i dalje opstali.