Nikad me nije izjedala ovakva potreba za
neim tako prostim
kao to je
dodir.
Uzdahom sebe otkrivam.
Milju tebe dozivam.
A uzalud.
I snovi su nam razdvojeni.
Sad. Zauvijek.
57C<=0O, O 2A5 B0:8 B51O ;N1;N!
CH0 <>O ?@8 8<5=8 B2>5< B@5?5I5B;
5G0;L ?>-?@56=5
/ 70 B51O !>740B5;O <>;N.
[IMG]http://i299.photobucket.com/albums/mm294/Littleminy/mimmmacopy-1-1.jpg[/IMG]
Traila sam razloge za tugu u kii koja me je razdraivala. eljela sam sanjati i opstat izmeu kapi, ne pitati ni zato je ovo poelo ni ta me na kraju eka kao konaan odgovor. Izmael je spavao kraj mene i nisam se usuivala pomaknuti se, napola preplaena njegovim lakim snom, dok sam jednim dijelom eljela ugrijati svoju stranu postelje. Noi kao ove doivljavala sam kao priliku da ga imam u blizini. Ono to nisam razumjela je zato sada ne volim njegovo disanje, miris njegove koe, osjeaj da je ova blizina koju sad imamo upravo ono to u po buenju gubiti.
Meu ocrtanim krugovima pisala sam svoje misli, nemona da ustanem i otrim u radnu sobu. Vani, na pljusku koji je guio moje okretanje s desnog na lijevi bok, netko je palio motor. Jednom, dvaput, triput. Jedan oblak dima, krkljao je jedno vrijeme ispuni ventil, i odjednom-nita. Praznina koja se guta u oluji, par ugaenih pokuaja spavanja. Zar e to i od nas ostati? Jedan pokuaj paljenja i ugasle elje?
Okrenuo se, ovaj put licem prema meni. Gledajui ga, nisam smogla snage ni da mu se u snu pribliim. Svanue, obui se za put, i ja mu neu rei ni rije vie.
O onome to mori, ne treba naizust misliti ni govoriti. utnja je samo moja stega, a tue je da se okrene njoj licem ili leima.
Spavao je. To je sve.
Nije se pomicao.
Pronalazim te kad milju o samoi ispunjavam svakodnevnicu. Mirisi me bude i razvode po obalama. Lagana sam. Pero pie, um vjeruje, utnje ne mogu. Stvarnost mi je apstraktnija otkad si tu. Blizina me zbunjuje, kao, uglavnom, sve na to nisam navikla. Mrzim da osjetim novinu. Nedostaju mi poznata milovanja. Suze. Tiho treperim u mraku. Jo jedan otkucaj, daljina to se razvukla kao Atlas. Dajte mi gromove i zapaliu srce! Destruktivizam je opravdan, razlozi se mogu nai. Ne putujem, ne odlazim. Nema me. Poelim da imam vie svojih misli koje ostaju, vie suza. Utjehe radi.
Mirisi po tijelu me bole. Ime me ne odaje ali nazire se sve. Obino, otkrivanja se plaim. Nazirem te po meni. Nenavikla na priznavanje, pokrivam te. ekam san. sauvaj me od snova. sauvaj me od mene.
Hou da pokazem da je svejedno, da je sve isto i da ne trebam tebe. Kao da kaem Idi ali ne zaboravi da se vrati. Ne volim te ali te trebam i jedino to je ono to znam. Ne ostaj jer mi se samo tako moe ponovo pojaviti.
Saznanje jedno bode me po itavom tijelu. Vritim s udahom. Jastuci postelje kao
Utvrda. Odbrana. Nemam te.
U snovima, uvam te od zaborava. Osjea me, budi i prodire mirisom. Glasom te utim. U svim sam te redovima teatra sjena trazila. Odlazi, Fantome.
Ne dodiruj me ni potrebom. Ni eljom. Ni nainom voljenja.
Ono to elim je jednostavno i nemogue. On je jednostavan za zadrati. Bez rijei. Bez premisli o onome to je moglo biti. Udiem te. Odlazi.
Ne pripadamo svjetovima ni sami sebi. Nema veza.
Mirisi se davno rasplinuli. Koa puca. uti. Liem je kosom. Proimam se koom.
Poznato je ono to dolazi. Teka melankolija u ai. Vjerojatno, ova i sve druge su jednake. no je besana. I ne boli toliko to te nemam, ve saznanje da te nikad u meni nee biti. I jo sam slaba, preslaba, da te ostavim iza sebe. Nemam tinte za kraj, nemam slovo za prvo poglavlje moje uvertire. Z teatar sjena.
Zvuk tvojih oiju to me bodu
A nisam ih ni sanjala.
Ime jednog mukarca mene
Otkriva.
Ono o em ne smijem snivati me ubija, lomi palubu ivota pod nogama.
A ja...nemam kamo bez tebe. I nemam kamo sa sobom.
| sijeanj, 2010 | ||||||
| P | U | S | P | S | N | |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
What I know and cannot say.
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr