o ivotu openitoaplles
11.03.2009., srijeda
kemija
|
Negdje sam procitala da je stanje zaljubljenosti ravno bolesti Dakle, biti zaljubljen ti ga isto dodje kao i biti bolestan Ops, napisah dve iste stvari, ma nema veze, to je samo osigurac, I meni I vama Mislim da se moja prijateljica opasno razboljela, tj. Bolesna je ko pas Kazu da joj nema spasa, kazu da nema ni lijeka, jer to je skroz ozbiljna bolestina Dijagnoza je postavljena nakon poduzeg promatranja Nije bilo lako, ali kako drukcije objasniti zujanje u glavi, drhtavicu, padanje u nesvjest, oduzetost od pupka na dole, klecanje u koljenima, sveobuhvatnu smusenost, gubljenje s vremena na vrijeme, nesanicu, smanjenje apetita (nije da joj nece dobro doc), povremeni gubitak pamcenja, pretjerano znojenje, groznicu itdmislim da sam vam uspjela docarati kako se ona u stvari osjeca Zavidim joj Kaze da je nitko nije tako ljubio Kaze da je nitko tako ni grlio nije Jos kaze da je svaki poljubac bolji od onog proslog I spomenula je nesto kao. Oci su njegove kao medovina Pa nesto ono Osmjeh kao million dolara Kad je vidi, kad mu prilazi, kad je krene ljubiti A, kako tek samo mirise. Znate, onako, poznato, fino, Pokusavam se sjetiti jos jedne sitnice koju je spomenula. M-da Rekao joj je: Jednom si mi promakla, cini mi seali sad si moja Rekla mu je: Kao da sam te vec prije negdje ljubila. Da, slozio se, i njemu se to isto ucinilo Jer, kaze ona, ljube se oni po 5,6 sati, i maze i pricaju nesto i smiju se Prekrasno, toliko dobro, da ne moze docekati novih 5,6 sati Ona dise za te sate, kaze na skrge On je cesto zove i pita je da mu u nesto prica, jer on naprosto obozava kad mu ona prica I rekao joj je da je lijepa i kad je rascupana ujutro, krmeljava i bez sminke Rekao joj je da mu je uvijek i stalno lijepa I jos nesto kaomeni kod tebe nista ne smeta Ona se rastopila od ne zna kaze cega, uglavnom, morali su je skupljati zlicicom nakon togamakar se meni cini da nju stalno netko mora skupljati zlicicom Ne, nisam sad bila zlocesta, samo mi je neizmjerno drago sto se ona konacno zaljubila, kaze mi neki dan: starato je tako jebeno dobro, da ne znam kako sam uopce bila bez toga do sada, i jos je rekla da kad je on zagrli ima osjecaj kao da je nema, kao da tone i ne zeli da je nitko spasava, jer tako tonuti je prva liga dobra stvar Joj da, i kao nesto, nece on prati auto jer zeli da mu mirise na nju, pa je jos dodao, ipak cu ga kad tad morat oprat iznutra, ali eto za sada neka mirise Ma tko bi se svega sjetio, uglavnom, znam da sam prije rekla da joj zavidim, ma ne mislim ja to tako, u stvari, sretna sam zbog moje prijateljice. |
14.02.2009., subota
mio corason
|
sinoc sam usla u auto, i pogodite sto, zaledio mi se iznutra, a limenom ljubimcu treba, barem jedno 60 km da se ugrije...pa da otopi led sa stakala i svega toga necega, kvragu, nisam znala sto cu, osim sto sam dala kontakt, znajuci da to nece odmah krenuti, jeli, ocima sam trcala po unutrasnjosti istoga nebi li snimila kakvo pomagalo s kojim cu oguliti nesto leda i krenuti put kuce... nadjoh cep one zute plastike u kojoj drzimo onu kozicu, kazu jelenju....i strugati pocnem, al, ne ide to tako kako sam ja zamislila, pa sam ogulila samo malo, tek toliko da vidim kuda vozim, srecom, put je poznat, a i nije daleko... krenula sam hrabro priljubljena na timun, oci sam prebacila na sofersajbu (se to tako zove?), pa pomalo, put pumpe, po cigarete, jer nesmiju faliti (priznajem, strastveni sam pusac), ne vadim ga iz druge brzine, jer mislim da ce se tako brze ugrijati motor pa time i otopiti led, sta ja znam, to su me savjetovali nadobudni muskarci koji smatraju da zene pojma nemaju o autu i sl...nije bitno, uglavnom, kretala sam se polako i sigurno, i nije mi se vise islo doma, jer pocele su mi se motat po glavi razne situacije i sve nesto, pa sam znajuci da u tom stanju necu moci zaspati, odlucila malo djirati se uokolo i pritom jako misliti... da, navrsila sam punih 40 neki dan i mogu vam reci da to uopce nije lako, mislim saznanje da smo krenuli sa cetvorkom, katasrofa, mislim da me opasno pocela lupati kriza srednjih godina... ma znala sam ja da ce mene nemirnog duha to uloviti kad tad...pa valjda je to to... a mozda i nije sta ja znam... i tako sam zamjenila dan za noc, kao beba, jer radim do sitnih sati, ebiga, moras uzet sto se moze, jeli... a tu je svakakovih dozivljaja, jer svi znate kad se s ljudima radi....nije nikad dosadno... sinoc mi je tu bio gospodin neki, koji kaze, zivio u new yorku, pa je eto sad u mirovini, te malo bude tu, malo tamo.. a radio je on svasta tamo kroz godine, da covjek ne povjeruje, zamislite, jimmi hoffa je imao sina i taj sin mu je bio sef...uzvrtio se on oko sanka, pripovjedajuci mi slilne dozivljaje, kao, vozio je on taxi, pa meso u hotele i restorane, pa na gradjevini, pa konobario, a sta nije radio... u jednom trenutku sam mu cak i zavidjela...:) - ja te provedem po nevjorku, sve ti pokazem hvalio se... -ne bi ti znala vozit po strit tamo, znas, odma bi imala karkres, samo da sjednes za volan... -oni nasi tamo nista ne znaju, samo idu na djob i na bank pita on koliko je sati, jer mora zvat svoju dragu u ameriku, i nazove on tako, kad gle cuda, oni hablaju na espanjolu, jer teta je kolumbijka, i cujem ja, pita ona njega gdje je, i kaze on njoj da je u kaficu nijr haus, i pritom joj kaze nesto kao, mi amor, tu moj korason, sempre unica mia linda mondo....ne znam bas dobro hablat, ali sjecanje me sluzi, i pita ona njega sta se slusa, on kaze tina corason, tina, jer je rock baka prasila proud mary... i tako nema meni druge doli upustiti se u razgovor s covjekom, jer ne mos ignorirati gosta, nikako... i kazem ja njemu neka mi nadje dobrostojeceg amera izmedju 40 i 45 godina, a kojega cu ozeniti pa se potom rastati i oteti mu nesto imovine usput, hehe, kaze on meni da ima tamo takvih ko u prici, i da nema problems, on to rjesi lako, na sto sam dodala neka naznaci da sam ja uscuvana cetrdesetgodisnjakinja, na sto je on rekao da mi ne bi dao toliko blablabla....i da ce mi naci nekog iz podzemlja jer ti isti su puni ko brod, ali da se moram pazit da me ne ucmekaju, na sto sam ja rekla kako me bas ne bi bilo jako briga sto taj radi za pare jeli, kako sam se izrazila mudro.... i sami vidite da mi nije dosadno, ne, to nikad... svakojakih nas ima...hvala bogu |
29.01.2009., etvrtak
kad...
|
kad volis... sretan si, spreman na sve zar ne? |
15.01.2009., etvrtak
ponesto, nesto
|
nebesko plavetnilo, pune mi oci...tu sliku sam ukrala nebu davno kao djete u ulici mojoj, prekrasno svjetlo modro nebo, ja ga ne vidjeh nikada vise takvo... aleja jedna, eee...to sam jednom sanjala, mislim da cu sigurno jednoga dana vidjeti istu takvu negdje... livada prepuna poljskog cvijeca, nosim je vec dugo...mislim da sam je otela tamo negdje u Lokvama, jednako kao i stoljetne borove dok sam neumorno tumarala sumom trazeci borovnice... obzorje, svakog ljeta spremim jedno u posebnu ladicu plivajuci, razmisljajuci uvjek o istoj stvari: sto bi bilo kad bi plivala i plivala i dohvatila ga... breze...tako krhke, graciozne, njezne...one su tamo jos uvjek, velike narasle, a ja ih pamtim kad su bile mlade, kad su pratile svaki moj korak dok sam hodala zureci sa zeljom da sto prije vidim jezero... eh...jezero, to je slika koja je zauzela barem dve ladice...namreskano, svjetlucavo, prekrasno... poljupci...zaigrani, vlazni, uzbudljivi poljupci... vrba, zelena, zelena, zelena, do poda pruzila grane, cuvala me u krosnji nesebicno... more, ljuto, valovito, mirisno, sivo, plavo, tamno, pomalo zastrasujuce... kupa, rijeka ponosna, hladna, primamljiva meni lijepa... dodiri mekani, njezni... pogledi, strasni.. |
10.09.2008., srijeda
crtice iz svakodnevnice
|
nisam pametna sto pisati, nije da mi se nista ne dogadja, vec svega necega tu ima, pa odlucih spomenuti nesto barem, jer sram me bilo, vec dugo ne napisah nista... odmah se sad ispricavam na pocetku price sto kvacica nema, ali eto sticajem okolnosti dodjoh do laptopa, pa nekako nema kvacica, a mislim da cu morati malko se konzultirati sa mladom gospodom koja su zasluzna za isti, naime, sigurna sam da tu ima neka kvaka... ne znam koliko ste shvatili, ali otvorila sam tematski kaffe bar nedaleko od rijeke...nije da mi buisnes sa webom ne ide, ali nije onako kako bi trebalo biti, a tih vrazjih novaca nikad dosta, pa sam se odlucila na taj korak. bavila sam se ja i prije tim necim, pa mi nista nije strano, dakle, kaffe bar 70s, ili seventies otvorio je svoja vrata prije mjesec dana...za sada posao nije los, nadam se da ce biti samo jos malo bolje pa bi svi bili zadovoljni... sank mi je slagao gospodin stolar, koji je prava majstorcina sto stolarije se tice...nema sta... nacrtala mi sakira sve po sanku, pa se svi dive kad dodju, a ja se hvalm na sva usta, jer to je nacrtala sakira prijateljica moja... a nacrtala je i ona vratasca od weceja, pa da vidite i to morsko prostranstvo, predatore i ine stanovnike morske davnine... staviti cu par fotki, eto da vidite...   i tako radimo sve u 16, borimo se sa svakodnevnicom, skroz na skroz... mislim da sam spomenula nekog stolara koji mi je sank napravio, m-da, jesam, dakle, stolaru sam se tako jako dopala jeli, da me je neki dan nazvao i znate sta mi je rekao?? ovako se izrazio... zovem te da ti se malo udvaram... eto to mi je izmedju ostalog rekao... nisam nikad dozivjela nesto tako simpaticno, u stvari moram priznati da me se covjek dojmio, mislila ja, takve stvari samo na filmu mogu biti, a kad ono...i tako...stolar je stariji od mene jedno 14 godina, i kao sto sam rekla sakiri, on ionako nema sto izgubiti...hehe ono sto sam ja otkrila o stolaru, jer dodje on u moj tematski caffe, pa mi popijem nesto i malko pricamo, jest... stolar je nacitan covjek stolar se sluzi vjesto bogatim mu rjecnikom stolar raspolaze zavidnim opcenitim znanjem stolar je i nadasve topla osoba, u to sam sigurna dakle, uopce nije za baciti... ali, eto, ja sam ta koja nije spremna, koja ne zna sto hoce... jedan dan bi htjela mushkarca u kuci, a sljedecih 5 dana mi nisu ni na kraj pameti...i tako.. neki dan sam radila u mom caffe-u, negdje oko 5 popodne dodje miki, a miki je jedan od onih koji se zenio nije, radi kad mi se radi, jer kako je on to vjesto objasnio.... - necu se ja dizat svaki dan za pisljivih 6 000 kn ili odgovor na moje pitanje ...kako to da se nije ozenio... ma koja ce zena budalu zeniti... dakle, sta mi ga miki napricao, pa to nije bilo normalno... ovako, kad ovo budete citali, probajte umjesati nesto bosanskog dijalekta pa kaze miki..... eto ja bi sve one koji nose drogu u zemlju na stup objesio, pa jednog, pa drugog, pa onome trecemu nece pasti na pamet da drogu unasa u zemlju, tako se oni u nigeriji skrivaju po sumama, znas, one sumetine velike, pa da..oni se skrivaju sa drogom tamo, a ne bi se meni skrivali, jeli...na moje pitanje jel on to misli na juznu ameriku odgovorio je...da, znas tamo u nigeriji gdje drogu skrivaju po sumama...eto...htjedoh mu reci da je nigerija u africi, al nije mi se dalo, priznajem, bilo mi ovako bas zabavno... onad mi je napricao kako je on tamo u bakar iso na fakultet, a ja ga pitam, ma jesi ti to na fakultet isao, a on kaze, jes pa i to sam probo, znas strojarski sam zavrsio, onaj u bakru.... morate priznati da nije dosadno n malo... jucer sam sina peljala na snoop doga u zg, eto on je sa dva frenda otisao na koncert, a ja sam sjela u obliznji kaffe i popila dva nesa i jednu colu, i procitala sve nesto... i kad su klinci izasli, krenuli smo doma, medjutim, 5 km prije naplatnih desila se prometna nezgoda pa smo ja i klinci dosli doma u 7 ujutro, ajme kakva noc...ma glavno da sam sinu ostvarila zelju... |
19.08.2008., utorak
uspjela sam....konano....
 |
16.05.2008., petak
putovanje (kratko)
|
nema anse da se skoncentriram i napiem neto pametno, s obzirom da me sin tlai ve jedno pol ure, mislim da je rekao "mama napravi mi palainke" ve jedno 6548 puta...i neda se smesti... na kraju sam popustila i rekla sam da u ii pei palainke tono u 20h.. makar mi se apsolutno ne peku i ne jedu jer sam ja kao i svake godine u ovo vrijeme na djeti... ne znam da li u bit' karakter pa odoljeti mirisnim finim palainkama, al' svakako u se potruditi... nedavno smo ja i sakira bile u sloveniji, na jednom roendanu.... dakle, sredile se nas dvije i krenule... ne znam da li znate, ali moj auto nije ba mlad, i fali mu retrovizor (desni), a lijevi je malo u banani.... i tako stigle mi na granu... nai nisu reagirali, meutim kad smo dole na slovensku granicu.... - prometno i vozako (ljubazno e slovenski carinik) iskopala sam te dvije isprave i pruila ih... - vam svetlo ne dela (opet e ljubazni slovenski carinik) - molim?? nema anse, pa radilo je!! - kaj, mislite da vas zezam ( na to e slo. carinik) - ma ne mislim, ali stvarno nisam znala... - ako ne vjerujete, izaite pa pogledajte... - ta da izaem? upitala sam... - ja, ja slobodno... i tako sam ja izala, pogledah u svijetlo, kad ono, stvarno, ne radi... - kaj u ja z vami, kam greste? - ma evo tu kraj pivke, na roendan..(odgovorih, dok sam sjedala u auto) - i ta emo nas dvije sad? - ni, odite, i neka vam tamo netko tamo rijei to svijetlo (rekao je carinik mlad) - znai, moemo ii - moete ii, a moete vas dve i tu ostati, dodao je... - jojjj, rado bi mi ostale, al' eto ekaju nas tamo, do vienjaaaa nastavismo put, prema malom mjestu pored pivke, kad uto e sakira; ajme da si samo vidjela kako ti je tip odmjeravao pozadinu kad si izala pogledati svjetlo! hehe, a to misli zato sam izala, pa nije da mi se vraalo, kad smo ve na granu dole, rekoh, te prasnusmo nas dvije u smjeh... uglavno, stigle mi na roendan, dobro smo se provele, nadasve...  ba smo zgodne.... |
10.05.2008., subota
odrastanje, drugi dio
|
well, sad kad su navrla silna sjeanja, ulovih malo vremena ne bi li pribiljeila jo koju crticu iz djetinjstva mog... ponekad se provozam kroz ulicu u kojoj sam odrasla, i moram priznati da se nije jako promjenila, mislim, izgledom, ali nekako sam stekla dojam da se zato sve ostalo promjenilo, vjerujem, nabolje... kad sam bila djete, moja se ulica djelila na dva djela, na donju i gornju ulicu... u donjoj ulici su uglavnom ivjeli "miroljubivi ljudi", a gornju ulicu su nastanjivali nekakvi problematini, delikventni ljudi, barem su nama klincima tako predstavili, a mi smo im naravno vjerovali. ja sam naime stanovala na samoj granici, i druila sam se sa djecom iz gornje i iz donje ulice. moram priznati da su mi se vie sviala ona iz gornje, jer u donjoj su bile dosadne razmaene djevojice koje su se samo svaale, a u gornjoj ulici je bilo neto curica, a s jednom od njih sam se najradije druila... nas dvije smo bile ivahne, prepune mate, i nikad nam nije bilo dosadno, a mislim, koliko se ja sjeam, nismo se ni svaale..., dan danas se susreem sa predrasudama kad kaem gdje sam odrasla...i moram priznati da mi je to smjeno... kad razmiljam o toj ulici, uvijek je obasjana suncem, ne sjeam se kinih dana... tako je jednog sunanog dana dola djevojica iz gornje ulice na biciklu, i to na dva kotaa, i jo je vozila, sama, mislim da je nju brat nauio, tj. ona je to savladala u pol ure... ajme, u to vrijeme imati bicikl je bilo neto...sjeam se da je pokuala nauiti me, ne bi li i ja sama vozila, bez pomonih, ali bilo je bezuspjeno... nedugo nakon toga, moj stari je odnekud dovukao zelenu ponicu, jo samo sam trebala nauiti voziti, izvukao je ponicu i mene, pokuao me nauiti, ali, sad kad se sjetim toga, moram priznati da sam bila prilino beznadna... dve godine kasnije nauila sam voziti bicikl, sama, u lokvama kod tete marice, ak sam upala u koprivu, al' to me nije pokolebalo... hrabro sam se izvukla, skoila na bicikl i ispoetka... djevojica iz gornje ulice je bila moja prijateljica, a nae majke su nam zabranjivale druenje, jer ona je kvarila mene, a ja sam kvarila nju... kako glupo, a nas dvije smo se svejedno druile, i skrivale to, a koliko smo samo puta bile u kazni zbog toga... jednog proljetnog popodneva, nale se nas dvije, mislim da smo imale nekih 9 g., i to emo, kamo emo, odluka je brzo pala, 'ajmo u grad, u robnu kuu...nije nam dugo trebalo, krenule smo put grada, tada se robna kua ri tek otvorila, i vrljale smo mi po odjelima, vozile se pokretnim stepenicama, meutim, vidjela nas je jedna susjeda koja je bila dobra sa mojom mamom (uvijek te netko vidi), pa kad sam naveer stigla doma, ekale su me batine...'enti pedagogiju... moja prijateljica je prola lio, naime, njena mama se nije druila sa tom gospoom, barem ja tako mislim, ako me sjeanje dobro slui... bilo nam je super igrati se u bucu, buc je nekakav polumovarni dio koji s nalazio ispod nae ulice, tamo su mnogi itelji imali vrtove, a mi smo po tim vrtovima oboavali divljati, sjeam se da je bilo punooo kupina, koje smo jeli ko' da su nam zadnje, a i bio je tu jedan vrt, jako dobro ograen visokom ogradom, i u njega nismo nikako mogle, jer smo bile male, a tamo su bile kruke, mamile nas, uzaludno... tek nakon 6,7 godina, uspjeli smo se uzverati preko te ograde i poastiti se krukama, vie puta. zadnji pokuaj je proaon loe, naime , tip je skuio da mu netko bere kruke, pa nas je ekao u zasjedi... bjeali smo ko' vrazi, nije nas ulovio. sat vremena kasnije, svi smo bili na "zidiu", poslagani kao da se nita nije dogodilo. tip je doao do nas, neto kao, lopovi, kradete, blabla, naravno, mi smo se pravili blesavi, ovjek je bio uporan, u tom trenutku pojavi se dino, s krukom u ruci, koju je donio od doma, odmah ga je napao, dino je ispao kriv, makar nije imao pojma o emu se radi.... tu smo priu prepriavali u nedogled, kako je dino morao bjeat' ni kriv ni duan... |
09.05.2008., petak
odrastanje
 posjekli su vrbu... nisam mogla vjerovati oima svojim... kako su se samo usudili posjei vrbu koja je pruala svoje grane do tla, pravei debeli hlad, pruajui utoite meu njima meni i vjerujem mnogoj djeci tog vremena... penjala sam se spretno, zavlaila se u kronju, i sjedila tamo, do sumraka...pokuavam se sjetiti o emu sam tada razmiljala, ne ide... vjerujem da sam matala, jer bilo je neizmjerno lijepo posmatrati gustu kronju, kroz koju su se lijeno provlaile zrake sunca i grijale moje lice... - doi, pokazat u ti vrbu na koju sam se penjala, tu nie, kraj potoia, rekla sam maji...ali nisam joj imala to pokazati...vrbu su posjekli... - vidi, preko ovog potoka smo preskakivali, svaki dan, sto puta, eh, to je to bilo za nas, rekla sam, gledajui u potok te razmiljajui, dali probati preskoiti ga kao nekad, ne, nisam ga preskoila, nekako mi se uinilo da to ne bi dobro prolo... kroz glavu su mi se provlaila sjeanja, sjetila sam se kad je tanja upala u potok i porezala nogu, pa, kad smo lili i ja hrabro hodale kroz vodu, koja je bila jako hladna bez obzira na to to je bilo ljeto, natjecale smo se koja e due izdrati...m-da, i ono kad smo skuili "manijaka" tako smo naime zvali onog tipa koji je u grmlju onanirao, hehe, dakle, skuili smo ga i zbrisali uzvikujui, manijak, manijak... uletjeli smo u nau ulicu, crveni, zadihani i svima koji su se tamo nali obznanili kako je u parku, manijak... a ono kad smo se lili i ja ljuljale, gore na ljuljakama, i u jednom momentu sam pala na glavu, ne znam ni ja kako... zgodno je bilo kad smo se igrali kauboja i indijanaca, ja sam uvijek htjela biti indijanac, pravili smo perjanice od listova lovor vinje, a koje smo spajale ibicama, a iste smo nalazili po tlu... nisam mogla biti kauboj ni da sam htjela, kauboji su bili oni koji su imali prave djeje rekvizite... eh, lijepo je bilo sjetiti se djetinjstva, pa makar na kratko... |
22.04.2008., utorak
NITA 'FALA 'ENJA.....
 eto nedavno smo svi itali u novom listu kako 80% obrtnika, nemaju web stranice. danas sam kao i obino obavljala svoj posao. zvala sam vie firmi, kao i svakog dana, te im nudila ponude za izradu web stranica. uglavnom, uvijek se predstavimo, te ukratko damo do znanja da bi poslali ponudu na mail ili fax, da si pogledaju. zanimljiva je injenica kako veina ljudi ne znaju napamet svoju e-mail adresu, ili ne znaju da je uope imaju, ili nisu sigurni kako ono ide, ili su "sigurni", pa kad pokua poslati ponudu, shvati da ta ne postoji, jer su izdiktirali krivu, ili recimo neki dan je jedan "potencijalni klijent" uredno ispalio adresu, a koja se meni kao takva inila nemoguom, i pitala sam ja njega jeste li sigurni da tako ide, pa naravno da sam siguran, uvjerljivo je dreknuo... dakle, ima bisera ko' u prii, ne mogu ja sad tvrditi ali alosno je kad me netko pita, citiram; to kaete da radite? ute stranice?, ma to je moj mu naruio preko pote!! ili; ne treba to meni, ja imam posla preko glave... ili; ne bismo mi to, znate mi se jo nismo modernizirali....(tur.agencija) ili; ega? ma ne razumijem vam ja to nita, moj sin to neto zna, evo vam broj od sina pa njega pitajte... sin: 'ko vam je dao broj? aaa, onaj moj stari, debilina ne zna ukopat komp.... ili; tko ste vi? aaa? (baba sama u kui), ma ja san vam sama, kerka e bit doma popodne pa nazovite... ne budi lijena, nazvala sam popodne, ker se javila; ne znam ja da li bi ja to uope, ma nemam ja e-mail adresu, ne, nemam ni fax, pa moete mi poslati potom ponudu....(ena ivi blizu delnica, ima apartmane) ili; ma, ta e mi to... ili; ja bi radila te stranice, znate, ali mu mi neda....(poznatija rijeka firma) ili; ne hvala, imam stranice...(pitam, naziv domene, ona ne zna, traim po google-u, shvatim da je prijavljena na portal, od stranica ni "s") dananji biser je zvuao ovako: NITA, 'FALA, 'ENJA... dananjim postom sam ukratko opisala svakodnevne tragikomedije koje ujemo, ja i moja koleinica.... pa pitam ja vas, kako emo mi u evropu??????:)) |