|
|
| travanj, 2010 | ||||||
| P | U | S | P | S | N | |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||

Oslobodi crveni blokOvo je klasična mozgzalica...
Hrpa loptiJoš jedna igra poput Bubble...
Super strijelacUništite roj čudovišta...
+18: Matematički striptizSvucite profesoricu tako da...
Neposlušna lopticaU ovoj igri cilj je dovesti...
moja poezija nastala u mojim najcrnjim i najsvjetlijim trenucima
onoga to ivotom zovu
Eto da znate. Imam i jo jedan blog u kojem piem prie:
http://obichnaja.blog.hr/
Moj mail :
marijana.kragic@yahoo.com
Eto da znate. Imam i jo jedan blog u kojem piem prie:
http://obichnaja.blog.hr/
Moji crtei




MAAK 2
maak mali
crno-bijeli
skoi mi
ravno u krilo
toplina tog bia
topi se u meni
dok hladan zrak
zimski
miluje mi lice
oi mu blistaju
srebrnim sjajem
u njima vidim
odsjaj mjeseine
I kao da mi kae
Otii e
Sjena e te odvesti tamo
Gdje mjeseca planine
Vjeno se sjaje
I aneli uvaju tvoju
Duu
U zagrljaju boginje majke
Koja je s tobom
Od pradavnih vremena
Ovaj sjaj mojih oiju
Jest samo njena
Vjena treperavost i
Vjeita mijena
Otac tvoj nebeski kroz
Tebe e rei
Ovdje se spustila
Vila mjeseeva
Pogladih maka I rekoh
milo
pa tko drugi
umije da tjei
tako silno
kao ovo
stvorenjce
nevino
razigrano
tajanstveno
malo divno
NO 2
Gledam nebo
Polumjesec
I zvijezde
U najdaljim daljinama
uje se
Glazba oluje
Od koje
Sam zatiena
Planinom
Sjeta
Ne potie tugu
Ve
Potie ljubav
Potpuno neskrivena
Dubina
Radosno
eka svitanje
U RUMENOM SUTONU
sunce zalazi
dok se oblaci
crvene i ute
njeno se prelijevaju
po nebu
i ute
sunce uranja
u rumeni suton
dok sa druge
strane
mjesec svijetli
kao svjetionik
onako
dopola pun
kao da pokazuje
neki dalek put
a more je mirno
dok se oko mene
igraju sjene
osjeam vrelinu
i puninu
ljubavi
za prirodu
oko sebe
NO
Leimo sami
Ja, mrak
I nona svjetiljka
Samo ponekad
Zauju se
Prigueni veseli glasovi
A tako daleki
Dalji od vjenosti
Nisam zaboravila na ivot
Niti ga ostavila
Sa strane
Ve svim svojim biem
Osjeam ovu sjenu
I neprekinutu utnju
ivot u njegovom pravom smislu
Bez ikakvog uljepavanja
Zabludama
Koje
Rekli bi smo
Jesu ono to mu daje
Smisao
I dok mi lice prekriva pepeo
S izgorenog plafona
A orlovi se gurkaju iza prozora
Misao na sutra
Jo me ipak
Nije napustila
Kada napokon doekam zoru
Ako je uspijem razabrati
Oima natopljenim
Pepelom
Zagrliti u te tako vrsto
Kao to su mene do tada
Grlili ovi okovi
Moda budem ivjela
Bar u tom bljesku svjetlosti
Daleko od
elinih okova ivota
MAAK
tri maak na krov
za golubovima
pa ih hvata
i uhvati
perce malo
samo tada
leti maak
na krov
za golubovima
pa ih hvata
i opet samo
malo perce
uhvati tada
al i malo perce
dovoljan je feti
za maka malog
da se sa njim igra
i da se hvali
kao da je
ulovio goluba
zbilja
TAMA
svoje je oi
uperila u mene
Tama -
moja stara
prijateljica
pa mi se pomalo
ruga
a ja nju grlim
i kaem
"Ne prezirem
Tamo,
to to se
krije u tebi"
"A, to se
krije u meni?"
Tama me
upita
"Svjetlost
koja e pobijediti"
rekoh ja
PRIGUENA ZAPOVIJED SRCA
Stani, hladna vilo!
Stani, ti koja hoda
Kao da gazi
Kroz maglu
Ti koja moe sve
A samo luta svijetom
Ostavljajui za sobom
Zaleena mora
Ti koja moe sve
A opet ne moe nita
Mada zna sve tajne
Fantazija
O ljubavi i srei
Ti koja vatru istine
Zalijeva
Kinim kapima
to se cijede
Sa tvoje krune od leda
Stani i kreni stazom
Od grmlja
Ispod kojeg se krije
Istinski mir u dui
Koji e te pratiti do kraja
Zapali svijeu dostojanstva
I nosi je
Kroz sva putovanja u
Nepoznato
Ne vjeruj svjetlima reflektora
Koja te pokuavaju obmanuti
Svojim primamljivim sjajem
A ako jo uvijek misli da je
Jedini put do sree initi zlo
emu ivjeti
!?
MAMA I JA
Koraamo umom
Mama i ja
Tihi povjetarac
Nas umiruje
Malo trkaramo
Oslukujemo prirodu
Drvea nas pozdravljaju
Trava nam svira
Kao Metallica
I sve se pretvara
U jedan
Mirni kaos prirode
Dok posremo
Kad naiemo
Na kamenje
I tako svaki put
Iznova
Kad priroda nas Pozove
Zovom neodoljivim
U svoju divljinu
U carstvo svojih udesa
POGLED U BESKRAJ
Ah, ta nevidljiva crta izmeu
Mate i stvarnosti
Taj zagonetni, nedostini horizont
Iluzija koja mi ulijeva
Trenutak beskrajnog spokoja
Mnogo drugaijeg od onog
Kada te netko
Umiri rijeima
Izvor nalaenja
Pravih rjeenja i ideja
Potisnutih u podsvijesti
Hou li moi nauiti nositi u sebi
Taj trenutak
Trenutak koji me nadahnjuje
Da napiem ovih nekoliko rijei
Dok traje!?
Ne znam
Ali sad se mistini prostor
Oko mene rasplinuo
A surova java
Ne da mi
Vratiti se
...
RAT
pomisao na kaos
dua razasutih
u kapljicama krvi
koje veliki voa
nikada
nee vidjeti
veliki voa koji
ima
plemenite ciljeve
za svoju obitelj
za svoju dravu
za svijet koji eli
uiniti svojim
a ostaju samo
razasute due
u pucnju stroja
koji hladno
rasipa krv
po svijetu
ne marei za
strah i bol
obinog mesa
roenog
da postane rtva
plemenitih ciljeva
strah
strah
strah
due putuju
tko zna gdje
a veliki voa
jo uvijek
nema svijet
samo za sebe